Moj grad Saint Louis – nekad I sad (treći dio)
Last Updated on Monday, 08 February 2010 00:51 Written by Ertana Dzidzović Wednesday, 03 February 2010 15:59
Moj grad Saint Louis – nekad I sad (III dio)

Godina 1940, populacija Sent Luisa naglo raste i dostiže cifru od 800.000 ljudi, a deset godina kasnije nakon II svjetskog rata čak 856.000 stanovnika. Grad se rapidno širi prema jugoistočnom dijelu. Kao što smo već rekli, izgradnja velikog lučnog zdanja poznatog kao “Gateway Arch” počinje 1965. godine a izgradnja Busch Memorial stadiona (na kojem i dan danas igra bezbol tim “Cardinals”) završava se 1966. godine.
Time počinje revitalizacija centralnog dijela grada i izgradnja biznis-distrikta. Izgradnja višespratnica u centru grada brzo raste. Jedna od značajnijih je svakako Konvencioni centar (Cervantes Convention Center) koji je izgrađen 1978, godine kao i renovacija “Union Station” 1985. godine. Istovremeno raste interes za zaštitu historijskih spomenika.
Ipak poreska reforma 1986-te kao i recesija 1980-te usporava razvoj ovog grada. Velika poplava koja je zadesila Sent Luis 1993. godine, kada je došlo do izlivanja rijeke Misisipi, načinila je ogromne štete mada su industrijski dijelovi bili dobro zaštićeni. Najveća oštećenja pretpjeli su objekti u kotlini “River des Peres”.
Danas broj stanovnika Sent Luisa naglo opada. Medicinske ustanove kao što su “Barnes-Jewish” i “St. Louis Univerzity Hospital” nekako uspijevaju sačuvati svoj rejting. Bankarstvo kao jedna od vodećih grana ekonomskog opstanka u Sent Luisu zapošljava pristojan broj građana.
Bosanci i Hercegovci u Sent Luisu
Jedna od najbrojnijih imigrantskih zajednica u Sent Luisu je naša zajednica koju uglavnom čine muslimani koji su u Sjedinjene Američke Države kao izbjeglice došli 90-tih godina. U toku i nakon posljednje agresije na BiH u Sent Luis je došlo oko 50.000 bh. državljana. Početak naseljavanja obuhvatao je naseljavanje “Bevo” erije gdje su naše izbjeglice stanovale i počele otvarati male male radnje, uglavnom prodavnice i ostale uslužne djelatnosti. Kulminacija dolaska bh. izbjeglica nastala je 1993. godine. Američke državne agencije izabrale su Sent Luis kao grad za bosanske izbjeglice uglavnom iz tri razloga: velika mogućnost zapošljavanja, jeftine cijene stanovanja i dobar rad Internacionalnog instituta koji kasnije raspolaže podatkom da Bosanci i Hercegovci čine 10% posto populacije ovog grada. Kako je vrijeme odmicalo određeni broj bh. izbjeglica rukovođena savjetima svoje obitelji počinje u Sent Luis stizati iz drugih američkih gradova.
Danas su Bosanci i Hercegovci uglavnom prihvatili američko državljanstvo a samim tim za američke političke lidere postali značajno glasačko tijelo.
Bevo Mill, na primjer, je 100 godina stara erija radničke klase koja je rapidno propadala 1980-te godine a dolaskom bh. građana postala jedan od ljepših dijelova Sent Luisa. Mnogi bosanski restorani, kafići, prodavnice i ostale agencije uslužnih djelatnosti uljepšali su ovaj dio grada koji starosjedioci pamte kao ruglo.
Porastom kvaliteta života, sentluiški Bosanci počinju kupovati kuće u dijelu “South County” tako da školski district Mehlville dobija naglo veliki broj djece bosansko-hercegovačkog porijekla.
Bayless School District sa ponosom ističe da 30% posto učenika njihove škole je porijeklom iz Bosne i Hercegovine.
Primat nad njima pokušavaju peuzeti školski distrikti Affton I Lindbergh.
U posljednjih nekoliko godina i Arnold koji pripada Jefferson County-ju poprima sve veći broj građana porijeklom iz Bosne i Hercegovine.
U Sent Luisu bosanskohercegovačka zajednica vodi veoma dobro organizovan društveni i sportski život. U ovoj najvećoj bh. zajednici izvan domovine djeluje preko 30 registrovanih neprofitnih organizacija. Postojanje dvije džamije: “Bosanski islamski centar” i “Islamic Community Center” unapređuje naš vjerski život a postojanje nekoliko sportskih tj. nogometnih asocijacija dovodi do značajnog razvoja sportskog života.
Mnogobrojni restorani veoma često predstavljaju američkoj populaciji Sent Luisa bogatstvo naše kuhinje. Međutim, najznačajniji pokazatelj uspjeha naše zajednice u Sent Luisu vidi se kroz obrazovanje djece i omladine bh. porijekla koji već godinama dipolomiraju na američkim fakultetima.
Relevantno:
Teme
Moj grad CHICAGO – nekad i sad Računajući samo uži centar grada sa nešto više od tri miliona stanovnika, Čikago zauzima treće mjesto u Sjedinjenim Američkim Državama. U širem dijelu...
Read More...U Atlanti obilježen Dan Nezavisnosti BiH U organizaciji Islamske Zajednice Bošnjaka iz Atlante (Georgija),u subotu 02-27-2010. svečano je obilježena osamnaesta godišnjica nezavisnosti Republike...
Read More...Grand Rapids: Promocija knjige “Dr. Eso” I snimanje emisije “Meraklije” Sinoć smo u našem Grand Rapidsu imali rijetku priliku da prisustvujemo jednoj izuzetnoj kulturnoj manifestaciji....
Read More...Moj grad – ATLANTA nekad i sad Atlanta kao glavni grad američke savezne države Džordžija (Georgia) je najnaseljeniji grad ove države sa 537,958 stanovnika. Ovaj broj stanovnika odnosi se, prema...
Read More...STATUS BOSANSKO HERCEGOVAČKE DIJASPORE PIŠE IBRAHIM VAJZOVIĆ: Ako bismo analizirali položaj i status naših ljudi u BH. dijaspori onda bi smo mogli konstatovati slijedeće: •...
Read More...Feed News
KURSNA LISTA
SabaH fan na Facebook
SabaH Reklame




