User Rating: / 0
PoorBest 

Piše: Sanja SEFEROVIĆ -DRNOVŠEK

Direktor Bosansko- američkog istituta za istraživanja genocida i edukaciju

“Bosnia”, čula sam ime zemlje u kojoj sam rođena dok sam zadubljeno analizirala rezultate testova mojih đaka u biblioteci Aspira Hagan škole na sjeverozapadu Čikaga. Odabrala sam to za rad u bibloteci, jer je okrenut prozorima čitavom dužinom biblioteke, ne obraćajući pažnju na đake koji su iza mojih leđa izvlačili knjige sa polica, zadubljivali se u kompjutere i čari interneta, razgovarali međusobom i koleginicom Kejt, nastavnicom historije koja ih je u biblioteku i dovela.

Radoznalo sam se uputila ka grupi đaka odakle sam razaznala glas, da saznam ima li nekog od naših među njima i kojim povodom se spomine “Bosnia”. U ovoj školi ima i đaka bosansko-hercegovačkog porijekla i sve sam ih znala, ali nisam prepoznala nikog od njih u razgovorljivoj grupi učenika osmih razreda.

“Nema među nama nikog iz Bosne, čitamo i pišemo o državama po sopstvenom izboru i naišli smo na Bosnu i Hercegovinu”, visoka, crnokosa, sa modernim naočarima studentica mi je odgovorila . Ponudila sam im pomoć u slučaju da izbor padne na Bosnu i Hercegovinu, iako su rekli da o njoj ovog puta neće pisati, pa sam se vratila analizi tekstova i prozorima.

Iz koje li to knjige o Bosni čitaju, ponovo sam radoznalo ustala i zatražila da pogledam izvor njihovih saznanja.

“Recite nam kako se kaže: How are you“na bosanskom, za uzvrat tražili su đaci jer im je drug, ne iz ovog razreda, ali sa bosanskog podneblja, i hoće da ga iznenade sa “ Kako si” na njegovom jeziku.

Kratka a nabijena enciklopedija otvorena na strani posvjećenoj Bosni i Hercegovini, našla se u mojim rukama. Od te jedne strane, polovinu je zauzela fotografija, kao grafika, učinilo mi se Sarajeva, uklopljenih obrisa minareta, crkvene kupole i katoličke katedrale, sve jedno do drugoga.

Ljepotu podneblja sa slike oštro je prelomio podnaslov teksta u kome se konstatuje da je bio u Bosni građanski rat. Poslije par rečenica o konfiguraciji geografskog područja navodi se kratka historija još od doba Rimskog carstva i konstatuje da se Bosna i Hercegovina odlikovala suživotom različitih religioznih i kulturnih grupa i da danas žive na istoj teritoriji tri glavne etničke grupe Hrvati, Srbi i najveca grupa etnički Bosanci od kojih je najviše Muslimana (velikim slovom) . Pisac i izdavač, Kingfisher, ove slikovite i luksuzene enciklopedije The Concise Geography Encyclopedia , izdate 2005 godine, pomislila sam ne zna da za etničke Bosance zvanični naziv je Bošnjaci od 1993. godine, i da se naziv Musliman sa velikim slovom od tada više ne koristi. Dalje piše da je veliki broj ljudi napustio zemlju i da je zbog surovog građanskog rata broj stanovnika opao za jednu četvrtinu, da sada zemlju sačinjavaju dvije samostalne države Muslimansko Hrvatska Federacija i srpska Republika Srpska, “The country is now made up of two-self governing states, the Muslim- Croat Federation and the Serbian Republika Srpska. “ Ispod sličice zastave piše broj stanovnika, glavni grad, a za jezik koji se govori Serbo-Croatian, glavne religije Islamska i Katolička. Forma političke vlasti nazvana je -djelimična demokratija.

Na pola strane toliko suštinskih grešaka, netačnost u nazivu Bošnjaka, nema njihovog jezika već se navodi srpsko-hrvatski koji više ne postoji, umjesto jedne države podjeliše je na dvije, i nema više pravoslavne vjere.

Ispod slike Mostara, u kome su rođeni moj otac i moja sestra, a ne Sarajeva kako sam mislila, piše kako u njemu više nema, zbog građanskog rata ni jednog Srbina. Slika i ovakav komentar, konačno sam shvatila, nisu greške, nego laži o svemu što se dogodilo i događa.

Šta će zaključiti ovi đaci, kad porede kako je bilo prije a kako sada, građanski rat u Bosni i Hercegovini u kojoj u Mostaru nema Srba ni pravoslavlja, kakva laž, apsurdna, grozomorna karikatura bolnih događaja, Jugoslovenske (Srpsko-Crnogorske) i Hrvatske agresije na nezavisnu Bosnu i Hercegovinu u kojoj je izvršen genocid nad nedužnim nenaoružanim ne srpskim stanovništvom prije svega bočnjačkim, nad njegovim bosanskim jezikom i kulturom, islamskom vjerom i mostovima poput Mostarskog, džamijama, bolnicama, školama, od strane susjednih država Srba ili Hrvata i njihovih bosanskih marioneta, poput Karadžića. Sjećam se kad sam saznala za vjest da je Mostarski most srušen od strane hrvatske vojske da mi se svjest zamračila. Osjetila sam sada ponovo onu istu mučninu kao da se nalazim na obnovljenom Mostarskom mostu koji se ljulja.

Nastavnica Kejt je svoje đake pored enciklopedija i na internet i nekoliko web stranica uputila.

Otvorila sam internet i ukucala u Google, Bosna i Hercegovina, u prvih 10 udarnih web stranica piše: građanski rat u Bosni i Hercegovini, Wikipediji, Bosnian War or War in Bosnia and Hercegovina, The Bosnian Civil War 1992-1995-On War.com ,The War of Bosnia and Hercegovina, You Tube, Urban Dictionary- Bosnian War, The Bosnia War –washingtonpost.com, Bosnian War at Amazon, Bosnian Civil War, A Dictionary of Contemporary World History, 2004, Jan Palmowski), Bosnian Civil War ( 1992-5) Enciclopedia.com.

Međudržavni sukob naziva se građanskim ratom, nema žrtve i agresora, svi su isti u Bosni i sve što se tamo zbiva. Da li je svejedno mojoj prijateljici Zuhri Osmanović, da li joj je muž ubijen u građanskom ili internacionalnom ratu, da li joj je četrnaestogodišnji sin, koji joj je otet iz ruke, nestao od Srba i generala Mladića u građanskom ili agresorskom ratu, sa suzom u očima pitala sam se, jer me strašno zaboljela neistina. Koliko laži i nepravde se svalilo na malu zemlju i njen Bošnjacki narod koji se kao čudom odbranio od rušilačko nastrojenih agresora, koji su htjeli da je rastrgnu na pola. Da li je moguće da propaganda Srbije ima toliko uticaja, kako se obično pomisli u ovakvim slučajevima, na primjer na pisce i izdavače ove enciklopedije kojima sam protesno pismo odmah poslala. Iza toga mora biti svega, kao na primjer narušeni odnosi na svjetskom planu između Hrišćanstva i Islama sigurno utiču na ovu propagandu kada se iskrivljuje realnost, prošlost i sadašnjost.

Šta se desilo od 1995. kad je Amerika i Nato snage srpske agresorske položaje bombardovala, kada je genocidna politika agresora u Srebrenici doživjela kulminaciju pred očima svijeta, i kad je pobijeno 8000 nenaoružanih muškaraca tri generacije, djedova, sinova i unuka u istom streljačkom stroju.

U Njemačkoj, u Bonu, dok je još trajala opsada Sarajeva, četriri sedmice poslije pada Srebrenice ( 11 jula) avgusta 1995. održan je Međunarodni kongres za dokumentaciju genocida u Bosni i Hercegovini , pod pokroviteljstvom Simona Wiesenthala, gdje se konstatuje da se ne može više opravdavati pasivnost evropskih vlada, njihovih glasnogovornika i institucija, Ujedinjenih nacija, koje su da bi opravdali svoju pasivnost , ukazujući na zločine “ izjednačile sve tri zaraćene strane, neprestano relativizujući genocid i terminom “ građanski rat” uspješno zataškavali srspku agresiju. Međunarodni sud pravde je prihvatio tužbu BiH protiv Srbije zbog genocida. .”..došlo se do ozbiljnih saznanja da je Miloševićeva vlada provodila smišljenu agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu i bila odgovorna za angažovanje trupa koje su počinile genocid.” ( Uvodno izlaganje- Tilman Zulch, Genocid u Bosni i Hercegovini 1991-1995, Izdavači Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, Sarajevo, Gesellschaft fur bedrohte Volker-International, Gottingen, Human rights Group for Bosnia, Kuala Lumpur)

Na Kongresu, obratio se skupu Marek Edelman, sa riječima “ Poštovane dame i gospodo , Dvadeseto stoljeće može se označiti kao vijek genocida”( Genocid u Bosni I Hercegovini, strana 35),a svoje izlaganje Mr. Kreso Muharem nazvao je Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu-Ambijent počinjenog genocida.( st. 43),

Treba ponovo sazvati Međunarodni kongres da vidimo šta se sve ovo u međuvremenu, poslije rata događa, u Mostaru, gdje se most opet ljulja.

U biblioteci, okružena knjigama i đacima, shvatila sam da nema drugog za Bosnu izlaza, mora se ispraviti neistina, počevši od imena, umjesto Bosanski rat 1992-1995, Agresorski rat protiv Bosne i Hercegovina I992-1995, i karakter genocida ne samo od srtane bosanskih Srba već od susjednih zemalja i Slobodana Miloševića, nije jedna Srebrenica već treba govoriti i o drugim Srebrenicama,

, “uključujući žrtve s ostalih mjesta na području opštine Prijedor, te krajiške Srebrenice i drugih Srebrenica širom Bosne i Hercegovine: od Sanskog Mosta, Ključa, pa sve do Drine i na Drini, toj najvećoj masovnoj grobnici Bošnjaka u XX stoljeću, od Foče, Goražda, Čajniča, Višegrada, Rudog, Rogatice, Vlasenice, Brčkog, Zvornika, Srebrenice, Mostara, Stoca, Prozora, Bugojna, Nevesinja, Trebinja, Bileće, Bijeljine, Bosanskog Šamca, Doboja, Teslića, Prnjavora i drugih okupiranih gradova, te svih mjesta u opsadi.( Prof. dr SMAIL EKI. Izlaganje povodom polaganja kamena temeljca za izgradnju Centralnog spomen obilježja nevino ubijenim Kozarčanima 1992, Kozarac, 2. decembra 2009. – Bitne činjenice o događajima u Bosni I Hercegovini na kraju XX stoljeća)

To se mora uraditi ne samo zbog Zuhrinog i mog sina, već i zbog ovih đaka kojima sam stalno okružena. Fenomen Bosne i Hercegovina prevazilazi okvire njenih granica i nehumanost koja se na nju sručila prerašće u rak ranu koja kao i svaka rana ima tendenciju širenja preko utvrđenih granica.

Obrazovanjem a ne lažima, može se liječiti ova anomalija, i ponovo učvrsiti temelji poljuljanog Mostarskog mosta.

U Bosni se brane civilizacijski principi, objasnila sam moju suzu učenicima u biblioteci škole u kojoj sam zaposlena.