User Rating: / 0
PoorBest 

Mr. ZDRAVKO KRSMANOVIĆ, predsjednik Nove socijalističke partije RS i načelnik opštine Foča:

Načelnik opštine Foča, mr Zdravko Krsmanović rođen je 10.02.1957. godine u Foči. Građevinski fakultet završio u Sarajevu 1979. godine. Po završetku fakulteta zaposlio se kao stručni saradnik za građevinarstvo, urbanizam i stambeno - komunalne poslove u Skupštini opštine Foča. Kratko vrijeme radio je u Srednjoškolskom centru u Foči, nakon čega prelazi u Elektroprivredu BiH. Od 1985. do 1990. godine angažovan je na poslovima studijsko - istražnih radova i na projektovanju hidroelektrana na Drini i izgradnji HE Višegrad, za koje je dobio i zlatnu značku Elektroprivrede BiH. Početkom devedesetih godina prelazi na poslove direktora Radne jedinice “Hidrogradnja” gdje je radio do prelaska na dužnost Načelnika opštine Foča. U periodu od 2000. do 2002. godine radio je kao zamjenik ministra saobraćaja i veza u Vladi Republike Srpske. U istom periodu angažovan je na poslovima asistenta na predmetu Organizacija i tehnologija građenja kod prof.dr Živojina Praščevića na Građevinskom fakultetu Univerziteta u Banja Luci. Funkciju načelnika opštine Foča obavlja od novembra 2004. godine. Doskora je bio potpredsjednik Socijalističke partije, a nakon isključenja iz iste, formirao Novu socijalističku partiju. Postdiplomske studije na Fakultetu tehničkih nauka upisao je školske 2004/2005.godine, a magistrirao je u junu 2009. god.

Gospodine Krsmanoviću! Da krenemo najprije od Vašeg isključenja iz Socijalističke partije RS u kojoj ste bili potpredsjednik, te jedan od kandidata za predsjednika. Zašto je došlo do tog razlaza, odnosno sta je njegova pozadina?

Mr. KRSMANOVIĆ: Već duži period ja sam bio nezadovoljan radom Socijalističke partije posebno njenim položajem u vlasti, jer SP je došla pred utapanje u SNSD i izgubila je svoj identitet, i u periodu kada su ljudi počeli ostajati bez posla, kada je jedna pljačkaška privatizacija potpuno uništila privredu, kada je nastala i počela se praviti mafijaąka struktura vlasti kako u RS, tako i u BiH, onda je logično bilo da sam tražio radikalne promjene legalnim putem. Te radikalne promjene sam prezentovao kroz kandidaturu za predsjednika Partije gdje sam imao ogromnu podršku članstva, jer preko 80 odsto ljudi u SP želi promjene, ali vladajuća ekipa sa institucijama vlasti entiteta stavila se u službu kongresa s ciljem zadržavanja postojećeg stanja jer im to sada odgovara kako zbog skupštinske većine tako zbog neotvaranja novog prostora na lijevici drugim političkim idejama koje su u ovom momentu neophodne kako u RS, tako i u BiH. Poslije svega onoga što je se desilo na kongresu dobio sam 43 odsto glasova prisutnih delagata, u jednoj režiranoj i namještenoj predstavi. I to im nije bilo dovoljno, već su na prvoj sjednici Glavnog odbora, na koju me nisu ni pozvali, iz straha i nemoći su donijeli odluku o mom isključenju iz partije. To je meni dalo za pravo da jednostavno sa ljudima koji nisu spremni da uvaže drugačije mišljenje, da uvaže realnosti već žive u svom svijetu interesa i uskih lobija. Jedino je bilo realno poslije toga očekivati formiranje Nove socijalističke partije koja će baštiniti ideju socijalne pravde koja je na ovim prostorima stara preko stotinu godina i koja hoće da ponudi političku alternativu i u RS i u BiH.

Kako se može tumačiti toliki uticaj Milorada Dodika na rad jedne autonomne stranke, pa čak i u njenoj kadrovskoj politici? Je li to priča samo o Dodiku kao takvom ili i o stranci koja se, ako mogu da kažem, utopila u njegov SNSD?

Mr. KRSMANOVIĆ: To je tačna i dobra konstantacija. SP je dozvolila sebi da dođe u fazu da bude progutana od SNSD-a i da potpuno izgubi svoj identitet. To je na neki način kada su obje političke partije bile opozicija se i nije ni primjećivalo, međutim kada je 2006.godine SNSD došao na vlast i kada je SP podržala njegove kandidate i za predsjednika RS i za člana Predsjedništva BiH, i nakon ostvarivanja oko 50 posto biračkog tijela, nastala je jedna faza gdje je SP stavljena na margine, a njeno rukovodstvo na čelu sa Petrom Đokićem se nije uspjelo snaći u svemu tome. Samim tim je jedna politička partija dovedena u fazu da postane sastavni dio druge političke opcije. Naravno da tu uvijek postoje neke pozadine i lični odnos. Sigurno je da sada u RS ne postoji ni jedna politička partija lijeve orijentacije koja treba da brine o onim ljudima koji su najugroženiji. Sada je preko 50 odsto nezaposlenih, ljudi ne mogu da vraćaju kredite, ne mogu da školuju djecu, ne mogu da se liječe, privreda je u kolapsu, pokrivenost izvoza uvozom je na najnižem stepenu u Evropi, a korupcija i kriminal cvjetaju .

Zašto ste bili podnijeli tužbu protiv Dodika i kako tumačite odbijanje Tužilaštva u Foči da je procesuira?

Mr. RSMANOVIĆ: Kada su bili lokalni izbori u Foči, kada sam bio kandidat za načelnika predsjednik Vlade RS je zajedno sa predsjedavajućim Savjeta ministara BiH, predsjednikom Narodne skupštine je održao jedan govor mržnje na gradskom trgu protiv mene lično sa uvredama koje su prevazilazile mjeru dobrog ukusa. Osjetio sam potrebu da se mora staviti do znanja svakome da postoji nešto što se zove odgovornost za javno izgovorenu riječ i da niko ne može biti amnestiran bez obzira na ime i prezime i na poziju na kojoj se trenutno nalazi u vlasti ili političkom životu, i da mora da odgovara. Ja sam se uvjerio da od nezavisnog sudstva i tužilaštva i u RS i u BiH u ovom momentu ima malo toga, čast poštenim i časnim sudijama, ali pritisak vlasti i struktura vlasti je veliki. To meni daje u obavezu da i dalje istrajavam na traženju odgovornosti za ljude koji se služe jezikom mržnje i do suda u Strazburu, sa namjerom da se nikome više ne ponovi ono što je se desilo meni od strane Milorada Dodika.

Danas (4. januara 2010. g.) Tužilaštvo u Bijeljini nije našlo pravnog osnova za procesuiranje Dodika po tužbi gradonačelnika Tuzle i Sarajeva vezano za njegovo (Dodikovo) negiranje zločina na tuzlanskoj Kapiji, odnosno sarajevskim Markalama. Komentar?

Mr. KRSMANOVIĆ: Teško je komentarisati i ne volim da komentarišem u principu sudske odluke i odluke organa sudstva, jer je ono jedan od temelja države i ono mora biti nezavisno. Rekao sam trenutno našąe sudstvo i tužilaštvo nije nezavisno, da mu treba pomoć i da tu treba obratiti veliku pažnju, jer nema budućnosti jedne države bez potpuno nezavisnog sudstva. Ono što je preporuka svakome, što sam i ja uradio, jeste da drugostepenim organima i na višim instancama se traži pravda legalnim putem a ne da se prebacuje na teren politike i da se od toga prave političke priče, jednostavno sudska odluka je sudska odluka i ima drugostepeni organ, ima pravo žalbe, ima Apelacioni sud BiH, ima sud u Strazburu.

Osnovali ste Novu socijalističku partiju i postali njen predsjednik. U čemu je bitna razlika između Partije iz koje ste isključeni i ove koju ste tek osnovali?

Mr. KRSMANOVIĆ: Suštinska razlika je što ja sa Novom socijalističkom partijom ne podržavam ono što radi vladajući režim i u RS i BiH. Stav Nove socijalističke partije i mene kao predsjednika jeste da ova vlast mora da ode. Jednostavno, oni nemaju odgovor ni na jedno pitanje. Kriminal i korupcija cvjetaju, ova država je upletena u kandže mafije u čijem vrhu se nalaze organizovane političke strukture, zastoj u reformskim procesima ka ulasku u Evropsku uniju dok naši susjedi dobijaju bezvizni režim, BiH sa svoja dva entiteta je još uvijek zarobljenik prošlosti i više se okreće ka 92.godini nego što gleda ka 2014. godini kada, po meni BiH treba da postane sastavni i punopravni član Evropske unije. Neravnomjeran razvoj BiH, centralizacija vlasti koja u entitetu dovodi da imate vlast jednog čovjeka i da se pojedinac ponaša po sistemu “država – to sam ja”, a ljudi su bez posla, gladni i to je suštinska razlika zašto sam formirao partiju, jezik mržnje mora da ode sa ovih prostora, moramo se okrenuti budućnosti, moramo se zajedno sa našim susjedima ići kao EU, moramo se okrenuti radu i moramo početi da volimo svoju državu. Ako se budemo nastavili ovako ponašati, vjerujem da su nam i najgori scenariji jako blizu i mogućnost ponovnih sukoba postaće mogući jer će se strani faktori umoriti od BiH. Zato svi koji se bavimo javnim životom moramo da učinimo sve da razum nadvlada strah, a da moral nadvlada ono što je trenutno na sceni a to je bezočna pljačka, kriminal i korupcija.

Šta očekujete na narednim izborima i s kim biste, eventualno, koalirali nakon istih (izbora)?

Mr. KRSMANOVIĆ: Ja očekujem da naredni izbori donesu radikalne promjene čak do nivoa prevrata. Ovdje nije moguće napraviti kozmetičke promjene i ganjati se u dva ili tri mandata između pojedinih političkih partija. Jednostavno nacionalistička priča mora da bude stavljena u drugi plan. U zemljama zapadne Evrope imate partije koje su naglašeno nacionalističke pa čak i neke imaju elemente fašizma ali one maksimalno mogu da dobiju pet – šest odsto biračkog tijela. A ono što se kod nas dešava je jednostavno zabrinjavajuće. Sve partije lijevice, i to one koje su orijentisane ka ulasku BiH u punopravno članstvo Evropske unije, će biti moji partneri a svi oni koji nisu spremni da se obračunaju sa kriminalom i korupcijom biće najveći moji protivnici i neću se smiriti dok te pojedince ne stigne zaslužena kazna.

Vidite li u svojoj te Demokratskoj partiji Dragana Čavića ozbiljnu političku opciju koja bi, eventualno, mogla poraziti vladajući SNSD i ako vidite, na čemu temeljite te procjene.

Mr. KRSMANOVIĆ: Teško je sada vrćiti snage pojedinih političkih partija jer sada biračko tijelo nije okrenuto ka izborima i nije okrenuto ka onome što pojedine političke partije nude. Ono što je moj stav je da je nemoguće demokratizovati političke partije iznutra i svi oni koji su to na bilo koji način pokušali nisu uspjeli. Većina političkih partija u BiH su društva jednog lica i jednostavno predsjednika političke partije koji je sva moć možete promijeniti samo kada umre ili kada sam podnese ostavku. Zato podržavam formiranje novih političkih partija bez obzira ko to uradio, jer to je po meni novi doprinos demokratiji u BiH a kakvi će se rezultati ostvariti to će se znati kada se raspišu izbori u maju mjesecu i kada biračko tijelo počne da se okreće političkim opcijama koje mu se nude. Sada je to preuranjeno.

Da li je Partija, kojoj ste na čelu, ideološki i programski kompatibilna sa Socijalističkom partijom Srbije?

Mr. KRSMANOVIĆ: Sigurno da SPS u svom razvoju je imala različite faze. Ono što sada SPS na čelu sa Ivicom Dačićem ulaskom u vlast sa Demokratskom strankom Borisa Tadića je nešto što je pozitivno i progresivno što ja podržavam. Opredjeljenost Srbije ka Evropskoj uniji pored toga što su 22 zemlje EU priznale nezavisnost Kosova a to je teška rana u duši svakog stanovnika Srbije i svakog Srbina pravoslavca ali Srbija se opredjelila da demokratskim sredstvima se bori za svoja prava i pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu a žuri da uđe čim – prije u EU. S druge strane ministar unutrašnjih poslova Srbije i predsjednik SPS Ivica Dačić se na pravi način obračunava sa kriminalom i korupcijom . Podržavam ono što radi aktuelna vlast Srbije. Međutum, hipoteke iz prošlosti SPS su nešto što u ovom momentu ne treba da opterećuje tu partiju, i dok bude vodila ovakvu politiku ja ću u potpunosti podržavati to što radi SPS.

Do prije koju godinu Vaša rodna Foča je nosila neko drugo ime. Kako ste se Vi lično osjećali kao žitelj Srbinja?

Mr. KRSMANOVIĆ: Sigurno je da svaki stanovnik Foče nije jednako doživio period koji je iza nas. Pojedinci su shvatili da od njih počinje svijet, počeli su sve da mijenjaju, pa čak imena gradu. Jednostavno, naziv Foča nije nikakav turcizam i nije ime iza koga bi se bilo ko stidio. To je grad koji ima hiljadugodišnju tradiciju na ovim prostorima i njegovo ime je priraslo za srce svakog stanovnika grada. Mijenjati ime bez referenduma na skupštinama u kojima se to vršilo preglasavanjem to nisam nikada volio ni opravdavao. Zato sam se uvijek zalagao da Foča ima svoje ime i nema ni jednog jedinog razloga da se Foča nečega iz svoje prošlosti odriče a pogotovo da mijenja svoje ime.

Aladža džamija, izgrađena 1549. godine, je prva u BiH u osmanskom stilu. Kako ste Vi doživjeli rušenje Aladže i kada se može očekivati njena obnova?

Mr.KRSMANOVIĆ: Ono što je sigurno vezano za Aladža džamiju jeste a je to jedan od najvrednijih kulturno – istorijskih spomenika i da je to spomenik pod zaštitom spomenika kulture BiH i jedan od najznačajnijih spomenika islamske kulture od Istanbula do Zagreba. Svako rušenje svakog kulturno – istorijskog spomenik je nešto što niko ne može naći ni jednu riječ opravdanja. Kao što je srušen stari most u Mostaru i kao što su se takvi objekti obnavljali kao i Srpska pravoslavna crkva u Mostaru, i drugi spomenici kulture svjetske kulturne baštine, i ja tako očekujem da se Aladža džamija autentično obnovi i da se svaki spomenik kulture čim prije dovede u stanje da bude pravi spomenik kulture, a ne ruševina.

Već smo zašli u drugu godinu Vašeg drugog mandata kao načelnika opątine. Šta smatrate svojim dosadašnjim postignućima, kada je Foča u pitanju, te šta još predstoji da se uradi od planiranog?

Mr. KRSMANOVIĆ: Ono na što sam ja ponosan jeste što je Foča promijenila svoj imidž i postala primjer otvorenog grada. Kada sam došao za načelnika opštine ona je bila ne samo pod sankcijama već je posmatrana više kao grad zatvor i zaobilazala se u širokom luku. Sve što je bilo negativno pripisivalo se stanovnicima Foče. Moja najveća zasluga jeste što sam te ljude oslobodio straha i pogleda iz života u prošlosti i mržnji i da su se moji sugrađani i ja zajedno sa njima okrenuli prema saradnji i sa susjednim opštinama i sa regijom, saradnja sa svim ljudima koji žele dobro ovom gradu i to je dalo rezultate, i tu je već preko hiljadu srednjoškolaca, dvije hiljade studenata, grad sporta, grad duhovnosti i to je mjesto koje je postalo poželjno za život. To je istinski regionalni centar na prostoru istočnog dijela RS i BiH. Ono što se mora uraditi u narednom periodu to je decentralizacija vlasti, da se daju veća ovlaštenja opštinama i da se opštine razvijaju na bazi svojih resursa. Sada imamo bjesomučnu pljačku i prelivanje bogatstva iz malih centara u dva velika grada. Ne može BiH biti samo Sarajevo ili Banja Luka, odnosno ne mogu se razvijati samo mjesta u kojima se nalaze sjedišta centralnih vlasti a kompletan ostali prostor da bude stavljen na periferiju. Foča raspolaže resursima, prije svega, vodenim potencijalom, ogromnim prostranstvima šume, dobrim turističkim kapacitetima na čelu sa Nacionalnim parkom „Sutjeska“ i rijekom Tarom, zatim dobar geografski položaj na putu između Sarajeva i Podgorice i to treba iskoristiti da taj ekonomski dio i ta ekonomska komponenta u budućnosti zažive u punom kapacitetu i ja se nadam da će se to desiti sa novom vlašću koja će se formirati u RS i BiH od oktobra mjeseca kada će se čitav prostor BiH početi skladno i harmonično da razvija a ne samo dva velika centra.

Jeste li zadovoljni sa procentom povratka Fočaka u svoj grad i kako stimulirati da on bude masovniji?

Mr. RSMANOVIĆ: Poznata je moja teza da proces povratka onako kako su ga zamišljali tvorci Dejtonskog mirovnog sporazuma nije uspio. Jednostavno zakonska regulativa nije pratila ono što je politički bila želja, tako da se stekao utisak da se jedno priča a drugo radi na terenu. Proces povratka nije ni u Foči onako kako je zamišljan. Uglavnom se stanovništvo vratilo u ruralna područja, ima dosta tzv. vikend povrataka, prema zvaničnim podacima ovdje se vratilo oko 4.500 ljudi. Lično mislim da način kako se zamišlja povratak nije dobar. On se može ostvariti samo kada BiH postane sastavni dio Evropske unije, kada ovdje zavladaju prave civilizacijske vrijednosti i kada kretanje stanovništva u svim pravcima na tržištu od petstotina miliona stanovnika ujedinjenje Evrope na ovim prostorima bude stvarnost, do tada proces povratka i u Foču i u druge opštine u BiH neće biti onakav kako bismo mi željeli, u prvom redu ljudi koji su protjerani sa svojih ognjišta.

Da li i kome eventualno odgovara Ustav po kome BiH već 14 i više godina pokušava da funkcionira i za kakav se Vi zalažete?

Mr. KRSMANOVIĆ: Ja se zalažem za sve ono što je neophodno da se uradi da BiH čim prije postane sastavni i punopravni član EU. Kada vi hoćete da postanete član, onda vi pregovarate sa EU šta je to od obaveza koje morate ispuniti i koja je to organizaciona struktura koja daje garancije da svoje obaveze možete da ispunjavate. Oko ustava kod nas se mnogo vrši političke demonstracije moći i prave se od toga mnogo više politička priča u odnosu na ono što se svi ljudi deklarativno zalažu. Ako 75 odsto ljudi u BiH želi ulazak u EU i to svi i narodi i građani, a sa druge strane da se čini sve da se ne dese promjene koje su neophodne da bi postao punopravni član EU, onda ja to mogu samo nazvati opstrukcijom. Po meni u razgovorima sa EU treba uraditi ono što je neophodno da se izvrše promjene pa i u ustavnoj strukturi da bi BiH 2014. postala punopravni član EU a tada će sve ovo što se danas priča biti vrlo brzo zaboravljeno. Ako naši susjedi Srbija i Hrvatska idu u EU a mi ne smijemo ostati tamni vilajet i sve promjene bez obzira koliko bile bolne pa i za naše susjede. Oni su uspjeli prevazići i mi se moramo suočiti sa činjenicama, ukoliko želimo da budemo sastavni dio evropskog civilizacijskog kruga.

Vidite li BiH u EU i kada?

Mr. KRSMANOVIĆ: Ukoliko dođe do radikalnih promjena na izborima u oktobru 2010.godine za šta se iskreno zalažem ubjeđen sam i vjerujem da nove snage na čelu sa pravom iskrenom političkom alternativom BiH mogu omogućiti da BiH 2014.godine postane punopravni član EU zajedno sa svojim susjedima Srbijom i Hrvatskom.