ŽIVJETI DOSTOJNO U MIRU

Razgovarao: Bedrudin Gušić

Jeste li i kako analizirali učinke u protekloj, 2011. godini, na nivou Općine? Jeste li zadovoljni s postignutim i da li ste nešto propustili da uradite, a bili ste planirali?

HALITOVIĆ: Sa zadovoljstvom mogu konstatovati da je sve ono što je planirano u 2011. godini i urađeno. I kada je riječ o izgradnji, i stvaranju ambijenta za razvoj privrede, ali i saradnji, kako s ulagačima, tako i s građanima. U protekloj godini održano je 15 sjednica na kojima je u prosjeku bilo po 18 tačaka dnevnog reda. Znači oko 270 ukupno. Mislim da zakonodavna i izvršna vlast u općini Bosanska Krupa funkcioniąe na način koji može poželjeti bilo koja lokalna zajednica. Konsenzus je nešto što odlikuje svaku sjednicu.Tek nekoliko je povučeno zbog zajedničkih donesenih zaključaka o njihovoj doradi. To govori i o tome da moji saradnici, zajedno sa mnom, rade predano, korektno i kvalitetno.

Brojni projekti su ili realizirani ili započeti. Spomenut ću one najveće, one čija realizacija nosi milione maraka. To je vodovod za naselja Jezerski, Piątaline, Mahmić Selo i dio Ljusine, kojeg upravo završavamo, kao i vodovod za podgrmečka sela gdje su radovi u punom jeku.

Naravno, završena je prva faza zgrade Opće gimnazije. Prespojeni su vodovodni sistemi između mjesne zajednice Veliki Badić koja se napaja vodom sa centralnog vodocrpilišta na adama i MZ Ostružnica koja se do prije nekoliko mjeseci napajala sa zagađenog izvorišta Dobrović.

Zatvoren je dio potoka Kalender koji je do skoro bio odvodni kolektor za sve kanalizacione i druge otpadne vode iz naselja Donja Krčana i Gornja Krčana. Izvršena je rehabilitacija i kanalizacione mreže na desnoj obali Une od mosta Žrtava genocida u Srebrenici uzvodno 250 metara. Rekonstruisan je most u naselju Halkići koji sa lijevom obalom Une povezuje mjesne zajednice Donje Prekounje, Veliki Badić i Ostružnicu. Mnogo je truda i novca uloženo u putnu komunikaciju i uređenje trgova. Uređeno je i svečano otvoreno šetalište u ulici Patriotske lige. Vrlo značajna je i rekonstrukcija Omladinske ulice, kao i dio ulice Branilaca grada. Osim toga, rekonstruisano je i asfaltirano još mnogo područja, naročito u ruralnim dijelovima. Recimo lokalni put u naselju Šabići, put u naselju Bećirevići, put Pecka – Kubeti, potom put “Arapuška cesta – Pučenik – Zalin – Veliki Dubovik” itd.

Sagrađeno je i otkriveno Šehidsko spomen obilježje u Bosanskoj Otoci. Uređeno izletište Žujnovac. Ima zaista mnogo toga. Vrijednost infrastrukturalnih projekata u Bosanskoj Krupi u protekloj godini je oko 11 miliona KM. Samo taj podatak mislim da govori dovoljno.

Koji su vam značajniji programski zadaci i ciljevi u ovoj godini?

HALITOVIĆ: Planiram nastaviti sa izgradnjom i uređenjem, stvarati ljepši ambijent za građane koji u njemu žive. Ono što uvijek stavljam na prvo mjesto jeste Poslovna zona „Pilana“. U 2012. godini, ja zaista želim da krene izgradnja.Tako će i biti. Privrednici koji su kupili zemljišta, počet će graditi firme, instalirati pogone i zapošljavati ljude. Konačno. To je ono što mi je prioritet. Građanima vratiti ili po prvi put pružiti uslove za ostvarenje osnovnog prava – prava na rad. Tek tad će u Bosanskoj Krupi biti života, zadovoljstva, sreće. Svjesni smo toga i činit ćemo sve da ostvarimo planove.

Šta je sa Pilanom?

HALITOVIĆ: Ja Pilanu već doživljavam kao srce Bosanske Krupe. Ona bi u konačnici trebala u potpunosti promijeniti sliku grada. Zaposliti najmanje 500 ljudi, standard života podići na znatno veći nivo. Sa usvajanjem Regulacionog plana, završena je sva administrativna procedura. Sada preostaje da se prostor u potpunosti adaptira. Da osam firmi, koliko ih je do sada i kupilo zemljište, krenu sa izgradnjom i proizvodnjom. Naravno, postoji i dodatni interes, vrlo brzo bi se i ostale parcele trebale naći u vlasništvu velikih firmi iz BiH, ali i inostranstva. Ova godina je prilika da se mnogo uradi, znaćemo to iskoristiti. Moramo zbog građana, mladih školovanih ljudi.

Iako nas od posljednjeg popisa stanivništva dijeli preko 20 godina, a znamo šta se u međuvremenu desilo, ipak, može li se približno govoriti o današnjoj nacionalnoj strukturi u toj općini, posebno u samom gradu Bosanskoj Krupi?

HALITOVIĆ: Sve ste rekli. Ne znam kako govoriti o nekim brojevima nakon toliko godina. Naravno, još ako uzmemo u obzir slijed događaja. Može se samo reći da jednih ima više ili manje u odnosu na druge. Upravo događaji na koje i vi i ja aludiramo, učinili su to da srpskog i hrvatskog stanovništva u Bosanskoj Krupi ima znatno manje. Naročito hrvatskog. Njihove porodice danas se broje desecima. Postoje povratnička naselja, u njima, rekao bih, sve više ima života. To nekako pokazuje da napori koje ulažemo u održivi povratak imaju efekta. Raduje me to. Nadam se da će u budućnosti ta slika biti još bolja. Bosanska Krupa je uvijek bilo mjesto gdje su pripadnici sva tri naroda živjeli, radili, družili se. Mjesto gdje se nisu primjećivale razlike. Tako bi trebalo biti opet.

Ja lično ne poznam mjesto u BiH da su bliže jedna drugoj džamija, prvoslavna i katolička crkva, kao što je to u Vašem gradu. Da li su ta tri Božija hrama samo fizički blizu jedan drugom i nijemo svjedoče o nekim minulim vremenima, ili se polahko a sigurno vraća i međunacionalno povjerenje i koegzistencija, barem u Bosanskoj Krupi? Zar fotografija ta tri hrama, koji jedan drugog skoro dodiruju, na originalan način ne simbolizira i Bosnu i Hercegovinu, odnosno onaj njen čuveni tronožac?

HALITOVIĆ: Ta slika, blizina, jedan je od simbola Bosanske Krupe. Nalaze se u krugu od 100 m. Naravno da se vraća međunacionalno povjerenje i koegzistencija. Mnogo je prošlo od rata i ljudi su, čini mi se, shvatili da svi imaju isti cilj u životu. Živjeti dostojno u miru. Dobro ste rekli, može slika iz Bosanske Krupe simbolizirati cijelu državu i njen, kako kažete, čuveni tronožac.

Neko je nedavno rekao da ”ne možemo otključati vrata budućnosti ako ne zaključamo vrata prošlosti…” Je li priča iz (nedavne) prošlosti u Vašem gradu zaključana i može li se, zaista, ići i prema sutra, ali i sa povremenim kritičkim pogledima i na ono jučer?

HALITOVIĆ: Naravno da može, mora. Zar ne mislite da je vrijeme da se krene dalje? Mi smo tolike godine izgubili nepotrebno. Nadam se da su toga svi svjesni i da, kao ja, žele biti pokretači, graditelji suživota i čvrstih, ljudskih, poželjnih ideala. Nijedan narod ne smije zaboraviti svoju prošlost, to je činjenica. Ali mora se znati da pojedini događaji ne mogu biti kreatori budućeg života.

Koliko je građana – civila Bosanske Krupe ubijeno u protekloj agresiji na BiH i jesu li svi njihovi posmrtni ostaci pronađeni?

HALITOVIĆ: 1262 žrtve rata broji Bosanska Krupa. Ne bih sa sigurnošću mogao tvrditi koliko tačno građana-civila, ali procjenjuje se oko 500. Još uvijek se traga za desetak žrtava i to pretežno onih s početka rata. Zaista bih volio da pronađemo i njih, kako bi dostojanstveno barem bili ukopani, a porodice koliko-toliko spokojnije.

Kako komentirate da je skinuta haška optužnica protiv ratnog zločinca Ratka Mladića za zločine počinjene na teritoriju Bosanske Krupe i jeste li se i kako službeno odredili o toj odluci Haškog tužiteljstva?

HALITOVIĆ: Građani Bosanske Krupe su ogorčeni zbog te činjenice. Općinsko vijeće Općine Bosanska Krupa na svojoj 44. redovnoj sjednici održanoj 30. 11. 2011. godine donijelo je zaključak u vezi izbacivanja iz optužnice odgovornost Ratka Mladića za počinjene ratne zločine na području općine Bosanska Krupa u procesu pred Tribunalom za ratne zločine na području bivše Jugoslavije u Hagu, kojim je zauzelo stav da ne prihvata takvu odluku tužioca. Zbog žrtava i pravde najoštrije je osudilo pomenutu odluku tužitelja i zahtijevalo od Predsjedništva BiH da uputi akt Tribunalu za ratne zločine na području bivše Jugoslavije u Hagu.

I, za sam kraj: da li Bosanska Krupa svojom infrastrukturom adekvatno prati jedinstvene prirodne ljepote kojima je obdarena, odnosno turističke atraktivnosti u kojima bi, siguran sam, poželjeli uživati mnogi turisti iz cijeloga svijeta? Ulažete li dovoljno u turističku privredu?

HALITOVIĆ: Bosanska Krupa ima toliko prirodnih ljepota da je to naprosto nemoguće. Rijeke, šume, brda. Kada bismo se bavili samo infrastrukturom koja adekvatno prati prirodne ljepote, trebalo bi nam mnogo vremena i sredstava. Mnogo više nego što imamo. Ali naravno da vodimo računa o turizmu. Grana je to privrede koja u Krupi vjerovatno ima budućnost. Postoje mnogi turistički projekti koje smo realizirali, u kojima se trenutno nalazimo i koje tek planiramo pokretati. Evo izdvojit ću uređenje izletiąta „Žujnovac“. Ove godine je završeno, u maju, kada je i organiziran svečani otvor. Sada je jedno od najljepših prirodnih destinacija sa sportskim terenima, klupama, šadrvanima, vodenicama i sl.

Ja neću nikad reći da ulažem dovoljno.Tako se sebi, a vjerovatno i drugima, činim neambicioznim. Reći ću da smo uložili onoliko koliko smo mogli. Ulagat ćemo i dalje. Nadam se da ćemo imati podršku naših stalnih partnera i viših nivoa vlasti. Bez njih se zaista malo toga može raditi.